1. |
kiše sudnjeg dana
05:02
|
|
||
hodamo po dlanu đavla
ukaljani kajanjem srljamo u u tamu
naš grijeh je pretežak
naš križ dosada se zove
putnik što stiže u grad
po ulicama prosipa jade
kurvi ne skida suknju
nakaza u plamenu lomače
mirisom tamjana zatvaš oči
hodočastiš vjetru i poeziji
u mutnom ogledalu kamene konture lica
pljuni u vino i zagrebi pod kožu
više kiše nisu kao prije
spuste se s neba kao sudnji dan
|
||||
2. |
sam i umoran
04:46
|
|
||
zadnji dan
glasovi bez zvuka
masne čizme konjanika
trava staklena vrata
umrla blijeda čela
vjetar ispire lica
otpuhana siva mora
svjetlo se uvlači u gnijezdo
jedva hodamo
oplođeno sunce miruje
u trenutku korakneš
pijesak upada u oči
nasukana glatka prostranstva
iznad litica pljušti kiša
hodamo poljima u nevjerici
bojim se povratka
sam i umoran
u lutanjima svojim
o Gospode primi me za ruku
|
||||
3. |
krv krvi
03:51
|
|
||
sablasna ulica
grane su vješala
neoni oči đavla
trgujemo taštinom
pljesnivo predgrađe
posrćem kroz dim
bludno svitanje
prolivena voda
magla nad morem
brodske sirene
tvoje gole noge
razgolićeno jutro
zagonetni osmijeh dječaka na ulici
netremice me gleda dok otvara kišobran
krv
krvi
|
||||
4. |
mehanički snovi
03:02
|
|
||
mehanički snovi
hodaju ispod kišobrana
noge skakavca
traže raznobojne čizme
iz rupe na zidu
raste trava
iz rupe u mojoj glavi
toboganom se spušta noć
mizantropi grizu nokte
seciraju hramove duha
stotinu kapi kiše
raste u mojoj utrobi
obožavana scena rastanka
crno i crveno raskrižje
besmisleno naklapanje
dim u očima jutra
u koljevci oceana
nema stopa u pijesku
|
||||
5. |
noge diva
05:14
|
|
||
okreće se kotač
velikog luna parka
i u njemu ti i ja
pokušavamo doći do zraka
i tražimo izgovore
za sva neispunjena obećanja
i to nas razapinje na križ
i to nam suši ruke
zastani na uglu
beskućnik prodaje novine
ljudi pretrčavaju cestu
automobili trube
razmišljam u fragmentima
mirisi me tjeraju na put
uznemirim se kad pomislim
kako malo znam
imam
noge
diva
|
||||
6. |
zaboravi
04:16
|
|
||
more postaje pustinja
na tvojoj koži trag očaja
kosti mrtvih životinja
zaborav drobi u prah
oblaci prolaze kraj nas
razmišljam ali neshvaćam
ljudi u gradovima bljede
zure u nebo i odmahuju rukom
sijedimo i čekamo i plačemo
nesreća je naš usud
a sloboda dolazi slučajno
kao nagrada i kao kazna
pijemo jedni drugima iz očiju
žene odbijaju rađati
rušimo stabla i pravimo križeve
što će ostati iza nas
dani puze
noći se vuku
zaboravi
|
||||
7. |
ruka
07:53
|
|
||
Tvoja
Ruka
Na
Meni
vraćam se sebi
|
If you like Roberto Vodanović Čopor, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp