We’ve updated our Terms of Use to reflect our new entity name and address. You can review the changes here.
We’ve updated our Terms of Use. You can review the changes here.

princ karnevala je umro

by Roberto Vodanović Čopor

/
  • Streaming + Download

    Purchasable with gift card

     

1.
ja ću hodati gradom kao beskućnik što nema kud sa jednog kraja na drugi ulicama što na suncu se tope a kad me uhvati umor sješću na klupu u parku zatvorit ću oči i otpuhnuti prvi dim jako nek on nastavi tu gdje sam ja stao ovo je bluz umornih nogu smrdljivih kontejnera pokvarenih semafora ovo je bluz umornih nogu golubovi seru po automobilima
2.
ne postoji način da sačuvam svoje tajne svaka suha zemlja jednom dočeka kišu želim učiniti nešto smislio sam savršen plan ali kad dođe jutro nisam više tako hrabar otvorio sam vrata ali tamo nije bilo ničeg sao prostor bez vremena slike i usporeni pokreti kao da padam u provaliju postoji li energija ništavila postoji li emocija ništavila svemir se neprestano širi galaksije plivaju u moru tamne tvari da li ćemo ikada saznati sve velike tajne ja ne trebam objašnjenje putokaze postavljaju ljudi tako mali toga znam a znaje je na dohvat ruke rekao sam ti spavaj a ja nikako da sklopim oči slutim oblake što tuguju svojim suzama grad umivaju rekao sam ti sanjaj a ja snove zaboravljam stavio sam sjeme u zemlju jao samo da počne kiša a nemir u nama lomi sve ono što se lomit dade mahniti vrtlog želja sve naše uzavrele nade
3.
epidemija 02:55
pozivam svog Anđela i Vraga da me uzmu za ruku i povedu prešuti ubojstvo u katedrali Atlantide gledao sam rađanje vulkana nasslonjen na stijenje umornim očima gledao vatru teškim rukama dotaknuo pepeo presretan je kralj noćas sagradio je novu palaču osjećam epidemiju donosi nam sljepilo prespavao sam umiranje šuma skriven blijedim zavjesama još jednom pomislio na tebe zbunjen nisam ništa osjetio
4.
godinama lutam bespućima ruševinama kasnog odrastanja skrivena je šuma uskrsnuća prekrivena velom straha našao sam okamenjen cvijet znao sam da je to grob bio je prekriven lišćem održao sam zdravicu bezbrojnim smrtima svima koji me vole svima koji me mrze svim lopovima ubojicama bludnicama svim grešnicima svim svecima svim životinjama i biljkama i nakon svega nisam osjetio olakšanje a kad je pala noć uhvatio me strah podmukla jeza u nogama prošlost se vraća prokleta sjećanja su kao poplava naglo se pojave i dugo staju u krevetu pokriven preko glave borim se sa bujicom čekam san a bojim se snova
5.
inkvizicija je u gradu vrtuljak dima je poludio knjiga mi pomaže stavi ruku na moje srce pokušaj da mi izvadiš dušu seciraj mi glavu upoznaj tajne pretince mog mozga uvukao sam se kroz ključaonicu i sada sam zarobljen istražujem našao sam slobodu i što ću sada s njom našao sam ljubav čuo sam o njoj pričali su ljudi a ja sam ostao neodlučan opet pozivam knjigu tvoja ptica može pjevati izgovara imena puštam te u moj život
6.
ja tražim odgovore s one strane a iz tvojih očiju ispadaju zmije zašto ne možemo razgovarati pantomimom ako nam izrastu krila naša djeca biti će anđeli moje vrijeme je nestvarno ne mogu ga vezati stima kad iscuri pješčani sat ja ga okrenem ponovo mogu biti loš pjesnik mogu biti loš ljubavnik mogu biti osjećaj tjeskobe vojnika što u rovu čeka juriš pokušavam vidjeti izvan sebe zakoračiti hrabro i sanžno sagradio sam ljestve još samo da izađe mjesec
7.
krvari svemir zvijezdom što pada u usnulu večer titra horizont kao drago i nevino dijete što puše svjećice na torti ljudski duh je svjetlost blaga nemirni beskraj što slobodu sluti i samo treba odškrinuti vrata zakoračiti hrabro i potrčati smjelo kockam se velikim snovima nešto podmuko i sumorno i trulo me mami u labirintu panike sklupčan ležim u meni sver plamti i vrišti i klikće od silnog grča boli me trbuh i ljudi me izbjegavaju i upiru prstom u mene ali neka draga moja nek pričaju radije sam luđak nego vješalica za kosti i meso
8.
a onda je došao oblak crnji od grijeha teži od zločina i vrata su se otvorila tko to dolazi tko to odlazi a onda su zapjevali mornari slute kopno mirišu blud a brod se propinje i pada ovakve oluje već dugo nije bilo bojim se drhćem grizem nokte mislio sam da ću umrijeti ovaj put
9.
okamenjena lica prolaze kraj mene ne piraj me ništa samo šuti svjetlo se prelama u kapi kiše sve boje imaju nijansu sive napravio sam korak i pogledao u stranu dok hodam ulicom pričam sam sa sobom izmjenjuju se svjetla na semaforu pokušavam suvislo složiti misli u jednom trenutku začujem glas dječak u parku doziva majku pecivo koje je jeo palo mu je na travu ona kže ne brini pojest će ga golubovi gledajući to osjećao sam se nekako čudno ne mogu objasniti što se zbivalo u meni kao da se vraćem negdje gdje nikad nisam ni bio kao da tražim izgubljene komade mozaika nešto se dogodilo princ karnevala je umro maske ga pokapaju
10.
ubije me baci me u provaliju da me nitko ne nađe spali me baci me s vrha planine u vjetar u more otišao sam do špilje igrao se sa zmijama otplesao ples kiše uz urlike vjetra sreo sam djevojku lutala je šumom rekla je slijedi me ti si naše dijete iz ruku mi je ispao cvijet iz očiju su mi izašli vukovi ja sam mjesec ja sam kamen tko to pali vatru vidjet će nas

credits

released July 13, 2013

license

tags

about

Roberto Vodanović Čopor Croatia

contact / help

Contact Roberto Vodanović Čopor

Streaming and
Download help

Report this album or account

If you like Roberto Vodanović Čopor, you may also like: