1. |
bluz umornih nogu
05:05
|
|||
ja ću hodati gradom
kao beskućnik što nema kud
sa jednog kraja na drugi
ulicama što na suncu se tope
a kad me uhvati umor
sješću na klupu u parku
zatvorit ću oči i otpuhnuti
prvi dim jako
nek on nastavi tu gdje sam ja stao
ovo je bluz umornih nogu
smrdljivih kontejnera
pokvarenih semafora
ovo je bluz umornih nogu
golubovi seru
po automobilima
|
||||
2. |
ne postoji način
06:27
|
|||
ne postoji način
da sačuvam svoje tajne
svaka suha zemlja
jednom dočeka kišu
želim učiniti nešto
smislio sam savršen plan
ali kad dođe jutro
nisam više tako hrabar
otvorio sam vrata
ali tamo nije bilo ničeg
sao prostor bez vremena
slike i usporeni pokreti
kao da padam u provaliju
postoji li energija ništavila
postoji li emocija ništavila
svemir se neprestano širi
galaksije plivaju
u moru tamne tvari
da li ćemo ikada saznati
sve velike tajne
ja ne trebam objašnjenje
putokaze postavljaju ljudi
tako mali toga znam
a znaje je na dohvat ruke
rekao sam ti spavaj
a ja nikako da sklopim oči
slutim oblake što tuguju
svojim suzama grad umivaju
rekao sam ti sanjaj
a ja snove zaboravljam
stavio sam sjeme u zemlju
jao samo da počne kiša
a nemir u nama lomi
sve ono što se lomit dade
mahniti vrtlog želja
sve naše uzavrele nade
|
||||
3. |
epidemija
02:55
|
|||
pozivam svog Anđela i Vraga
da me uzmu za ruku i povedu
prešuti ubojstvo
u katedrali Atlantide
gledao sam rađanje vulkana
nasslonjen na stijenje
umornim očima gledao vatru
teškim rukama dotaknuo pepeo
presretan je kralj noćas
sagradio je novu palaču
osjećam epidemiju
donosi nam sljepilo
prespavao sam umiranje šuma
skriven blijedim zavjesama
još jednom pomislio na tebe
zbunjen nisam ništa osjetio
|
||||
4. |
godinama lutam bespućima
04:54
|
|||
godinama lutam bespućima
ruševinama kasnog odrastanja
skrivena je šuma uskrsnuća
prekrivena velom straha
našao sam okamenjen cvijet
znao sam da je to grob
bio je prekriven lišćem
održao sam zdravicu
bezbrojnim smrtima
svima koji me vole
svima koji me mrze
svim
lopovima
ubojicama
bludnicama
svim grešnicima
svim svecima
svim životinjama
i biljkama
i nakon svega
nisam osjetio olakšanje
a kad je pala noć
uhvatio me strah
podmukla jeza u nogama
prošlost se vraća
prokleta sjećanja su kao poplava
naglo se pojave i dugo staju
u krevetu pokriven preko glave
borim se sa bujicom
čekam san
a bojim se snova
|
||||
5. |
inkvizicija je u gradu
03:22
|
|||
inkvizicija je u gradu
vrtuljak dima je poludio
knjiga mi pomaže
stavi ruku na moje srce
pokušaj da mi izvadiš dušu
seciraj mi glavu
upoznaj tajne pretince mog mozga
uvukao sam se
kroz ključaonicu
i sada sam zarobljen
istražujem
našao sam slobodu
i što ću sada s njom
našao sam ljubav
čuo sam o njoj
pričali su ljudi
a ja sam ostao neodlučan
opet pozivam knjigu
tvoja ptica može pjevati
izgovara imena
puštam te u moj život
|
||||
6. |
ja tražim odgovore
04:44
|
|||
ja tražim odgovore
s one strane
a iz tvojih očiju
ispadaju zmije
zašto ne možemo
razgovarati pantomimom
ako nam izrastu krila
naša djeca biti će anđeli
moje vrijeme je nestvarno
ne mogu ga vezati stima
kad iscuri pješčani sat
ja ga okrenem ponovo
mogu biti loš pjesnik
mogu biti loš ljubavnik
mogu biti osjećaj tjeskobe
vojnika što u rovu čeka juriš
pokušavam vidjeti izvan sebe
zakoračiti hrabro i sanžno
sagradio sam ljestve
još samo da izađe mjesec
|
||||
7. |
krvari svemir
03:04
|
|||
krvari svemir zvijezdom što pada
u usnulu večer titra horizont
kao drago i nevino dijete
što puše svjećice na torti
ljudski duh je svjetlost blaga
nemirni beskraj što slobodu sluti
i samo treba odškrinuti vrata
zakoračiti hrabro i potrčati smjelo
kockam se velikim snovima
nešto podmuko i sumorno i trulo me mami
u labirintu panike sklupčan ležim
u meni sver plamti i vrišti i klikće
od silnog grča boli me trbuh
i ljudi me izbjegavaju i upiru prstom u mene
ali neka draga moja nek pričaju
radije sam luđak nego vješalica za kosti i meso
|
||||
8. |
oblak crnji od grijeha
04:50
|
|||
a onda je
došao oblak
crnji od grijeha
teži od zločina
i vrata su se otvorila
tko to dolazi
tko to odlazi
a onda su
zapjevali mornari
slute kopno
mirišu blud
a brod se propinje i pada
ovakve oluje
već dugo nije bilo
bojim se
drhćem
grizem nokte
mislio sam da ću umrijeti
ovaj put
|
||||
9. |
okamenjena lica
03:57
|
|||
okamenjena lica
prolaze kraj mene
ne piraj me ništa samo šuti
svjetlo se prelama u kapi kiše
sve boje imaju nijansu sive
napravio sam korak i pogledao u stranu
dok hodam ulicom pričam sam sa sobom
izmjenjuju se svjetla na semaforu
pokušavam suvislo složiti misli
u jednom trenutku začujem glas
dječak u parku doziva majku
pecivo koje je jeo palo mu je na travu
ona kže ne brini pojest će ga golubovi
gledajući to osjećao sam se nekako čudno
ne mogu objasniti što se zbivalo u meni
kao da se vraćem negdje gdje nikad nisam ni bio
kao da tražim izgubljene komade mozaika
nešto se dogodilo
princ karnevala je umro
maske ga pokapaju
|
||||
10. |
tko to pali vatru
01:23
|
|||
ubije me
baci me u provaliju
da me nitko ne nađe
spali me
baci me s vrha planine
u vjetar
u more
otišao sam do špilje
igrao se sa zmijama
otplesao ples kiše
uz urlike vjetra
sreo sam djevojku
lutala je šumom
rekla je slijedi me
ti si naše dijete
iz ruku mi je ispao cvijet
iz očiju su mi izašli vukovi
ja sam mjesec
ja sam kamen
tko to pali vatru
vidjet će nas
|
If you like Roberto Vodanović Čopor, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp