1. |
||||
putopis ostanka, dan prvi
u tišini mostova ljudi prelaze nedjelju. tupi udarci koraka tumaraju gradom. ljudi trče. puno ljudi trči. dotakneš crno i zaboraviš kuda si krenuo. aerodrom, autobusni kolodvor, hotelska soba. mala hotelska soba, kažeš, ista onakva u kakvoj smo bili u Nici, samo sada si sama i u Nantu si.
Là c'est l'heure ou le silence balance sur les eaux du
fleuve.
gradovi su magneti za fižider i uljube se u dlanove i obraze kao sebične uspomene koje nismo zabilježili foto aparatom. vrijeme je mačka. umiljato nam prede pod dlanom i u tren nestane.
sutra naruči juhu za ručak i dok pušeš u žlicu zamisli da možeš nositi vjetar sa sobom gdje god poželiš
|
||||
2. |
||||
putopis ostanka,dan drugi
elegantna nesanica prve noći koju provodim sam nakon tvog odlaska podsjeća me na duge bezbrižne šutnje i duge besciljne šetnje.
nestrpljivi smo kao miris jorgovana u zraku.
nous voilà dépourvus, solitaires, comme nus tour du monde.
danas se kiša na trenutak provukla kroz suštinski osakaćeno nebo. previja se u podnožju svemira svedena na kruh,sol i bijelu buku.
ova jabuka ima koru premazanu voskom. vidim lice, moje je ali kao da nije.
svako jutro na balkonu me dočeka golub.pogleda me.ja pogledam njega. on odleti. ja skuham kavu.
|
||||
3. |
||||
putopis ostanka, dan treći
zamišljam te na pijanom brodu kao surogat majku djeteta rimbauda i verlaienea. tamnim očima gledaš plavetnilo neba i oceana i krhka afrička jutra.
Il parait que l'océan chante.
znaš, živimo u suludom vremenu i već smo mrtvi i zato ova mala svakodnevna umiranja moramo živjeti najbolje što znamo. nesmijemo odustajati, kao što nije odustajao ocean u svojoj grmljavini valovima tamo negdje u sivoj daljini dok smo šetali normandijskim plažama.
rappelle-toi barbara.
znam da se sjećaš.
Il parait que l'océan chante.
zamišljam te kako se ljubiš sa nekim strancem na stepenicama montmartrea pod jorgovanima iz aznavourove pjesme.
sjećanje je na pločniku, na znojnim dlanovima, na panoima nepoznatih metro stanica na kojima sam se jednom izgubio a ti si me čekala. znaš, opet bih se izgubio samo da bi ti se vratio i isplakao sve tjeskobe jeseni i mladosti koja je nekada doista bila mlada.
|
||||
4. |
||||
putopis ostanka, dan četvrti
nesanica postaje
oružje.
odkorači mrtve
godine i meandre tišine.
ispod trepavica treperi
sumnja. prstom po zraku
nacrtaj tisuću
čudnih znakova. prstom
po globusu slijedi tok rijeke.
gdje si.
on oublie les passions et l'on oublie les voix.
neusiljeno svjetlo hotelske
sobe. meke oči truleži. grč u čeljusti.
sve je večer i pepeo
cigarete.
nemam snage za sanjarenje.
oprosti.
nemoj se ljutiti.
oprosti.
oprosti.
|
||||
5. |
putopis ostaka, dan peti
05:57
|
|||
putopis ostanka, dan peti
ovo je trenutak koji predhodi zaboravu.
izolirana riječ.
notre amour est éternel.
umoriv.
iz te noći.
otvori prolaz.
dah.
ravnoteža je prepreka.
čisti eter
i
pasolinijev epilog.
ovaj trenutak odsutnosti je tajna lozinka.
|
||||
6. |
||||
putopis ostanka, dan šesti
iznenada isprekidane crte auto ceste postaju slogovi imena nepoznatog grada.
onda vodimo ljubav nakon buđenja, virimo kroz rupice rolete, probijamo se kroz bijelu buku jutra.
večeras ću izaći van i urlati dok mi grlo ne prokrvari.
pense a moi.
zrak je pljesnjiv od jeftinih motela. zagušen je jatima ptica i sms porukama.
ponekad stanem nasuprot moru, zatvorim oči, udahnem i zadržim te u sebi.
|
||||
7. |
||||
putopis ostanka, dan sedmi
prostor odzvanja.
otvori ga .
tu.
u ovoj noći moja noć čeka tvoju. toplu i vlažnu.
skoči u jeku.
kap znoja u pupku, mocartov koncert za klarinet i sepia sjećanja.
nos corps blasés et nos âmes égarées.
ne znam. sve to u gomili. ta kuća
nikada neće biti moja.
|
If you like Roberto Vodanović Čopor, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp