1. |
meki trbuh mora
02:40
|
|
||
meki trbuh mora
prima nas u sebe poput utvara
neželjeni zalogaj
otpadak 21.stoljeća
a žudnja sa sexsom
oslobađa um i tijelo
i omogući nam da se
uzdignemo nebesima
poput svetaca
kako da te
nagovorim na osmijeh
otputujmo u Paris
i zataknimo očaj za obod šešira
piti ćemo vino
na prozoru hotelske sobe
a na radiju svira jazz
Harlem Nocturne orkestar Duke Ellingtona
|
||||
2. |
torinsko platno
04:13
|
|
||
neshvaćeni stihovi
mliječni zubi što se klate
na zidu špilje naslikana riba
kriška kruha leži u travi
odaje me pogled
želim težimam novu knjigu
isprepleteni jezici liječe
kuca na moja vrata
o pa to je trgovac hladnoćom
kaže nudim spokoj
kažem to je sve što ne trebam
u rukama držim dijete
umotano u
Torinsko Platno
|
||||
3. |
ptica i čarobnjak
05:16
|
|
||
otkud meni tajna vatre
ja sam slutnja nenapisanog stiha
ja sam treptaj osuđenog na smrt
karneval mjeseca paod maskom ljekovitog bilja
ne poznajem nijednog anđela
a kurve se ne peru ovih dana
i stihija me nosi kao trulu dušu
kroz maglu se nazire rađanje grada
ptica
čarobnjak
pustinjsko priviđenje
strijele lete prema nebu
zabijaju se uz krik u oblake
kiša curi niz lažne spomenike
opscena maštarija propituje moral
othrvat ću se kreposti i moralu
i razbiti krugove što me obeshrabruju
ja ponizni sluga tebe nad sobom
ja odrubljeni ud paralelnog svemira
ptica
čarobnjak
pustinjsko priviđenje
|
||||
4. |
aleluja
04:18
|
|
||
sto godina samoće
pred našim je vratima
skrivamo se
i njušimo poput životinja
gledamo svoje ruke
pitamo se jesu li
ubojice ili ljubavnice
mudro nalazimo alibi
to je zločin iz strasti
sto godina prokletstva
nosimo na svojim plećima
svoja ljudska obličja
zamjenjujemo sjenama
a sjene nestaju
sa zalaskom sunca
i jutrom se opet rađaju
uskrsnu poput Isusa
aleluja
da li sam dobar
samo zato što nisam loš
i trebam dušu
veliku kao ocean
kao nebo
da u nju primim
svu neželjenu djecu
|
||||
5. |
trebam dušu (aleluja)
03:26
|
|
||
trebam dušu
veliku
kao ocean
kao nebo
da u nju primim
svu neželjenu djecu
|
||||
6. |
jutro na polju lavande
08:44
|
|
||
7. |
sunca na dajte
03:15
|
|
||
žeđ te dovodi do ludila
iz zlatnog pehara piješ vrele suze
suze padaju sa lica mahnitih ptica
a na Olimpu se Bogovi
na koljenima mole Zeusu
sunca
sunca na dajte
djecu našu ne ostavljajte
crne sjene borovih stabala
padaju u more poput
odrubljenih udova
a ovo stado spremno je za klanje
stoljeća nas nisu ničemu naučila
sunca
sunca nam dajte
djecu našu ne ostavljajte
|
||||
8. |
ko sam ja
04:34
|
|
||
rođen sam
u putujućem cirkusu nakaza
bradata žena
me dojila i odgojila
postao sam čovijek
pod maskom čuđenja
kako vrijeme prolazi
pomičem se šahovskim poljima
živio sam
a da nisam ni slutio
kako ću bristi granice
stvarnosti i iluzija
kako ću stvoriti svijet
bez vremena i van prostora
kako će me moriti glad
nesputane duše i nemirnog uma
ti nikad nećeš znati
tko sam ja
jer ne znam to ni sam
|
||||
9. |
tonem
02:55
|
|
||
Tonem.
Još uvijek ne shvaćam bit dubine.
Svjetlost se lomi i svi oblici koji ostaju na površini postaju slagalice kaleidoskopa.
Da li da nastavim disati?
Da li da izbrišem vrijeme i dimenzije i postanem svemir?
Otvaraju se bezbrojna vrata.
I toga me je strah.
I to me izaziva.
Što će nadjačati, strah ili avantura?
|
If you like Roberto Vodanović Čopor, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp