We’ve updated our Terms of Use to reflect our new entity name and address. You can review the changes here.
We’ve updated our Terms of Use. You can review the changes here.

ukleti holandez

by Roberto Vodanović Čopor

/
  • Streaming + Download

    Purchasable with gift card

     

1.
anđeli 02:11
bilo je previše dodira i sve mi se brzo zgadilo anđeli ovisnici ostali su cijeli dan zaključani u svojim sobama pili su pušili i slušali blues a onda sa prvim sumrakom uzeli su ljudska obličja i izašli van u potragu za još jednim očajem a onda su otišli iz grada bez pozdrava samo blijedi odsjaj svjetala grada u retrovizoru
2.
debeli talog tame petka oko ponoći curi iz saksofona razmazuje se po našim životima kao topla ljetna kiša na rastopljenom asfaltu taj osjećaj se budi s mirisom njene tek oprane kose dišem duboko zatvoreniš očiju bilo bi dobro podjeliti karte i zaigrati na sve ili ništa hazarderski osmjeh na rubu usne cigareta i kocka leda u čaši preciše toga je tu što bi trebalo zaboraviti a to je nemoguće naprosto je tu dogodilo se i uvijek će s vremena na vrijeme izlaziti van učim živjeti s tim ima li ikoga u ovoj sobi da podjeli te proklete karte
3.
levitiram u prostoru ispunjenom česticama samodopadnosti ja sam vrhunska obmana ja sam zaglavljeni kotač na mliječnoj stazi svoj um nosim kao ogrlicu obješenu o tanku nit koja povezuje beskraj i luđačku košulju sve je umjetnost ništa nije umjetnost život smrt reinkarnacija tisuću alkoholičara sa praznim čašama traže krunu u dvorani za bal sva ta sranja koja uzdižemo na pijadestal kreativnosti nisu dovoljna da nas učine besmrtnim krv suze znoj neka Bog i Vrag dođu po svoje
4.
pucaju bubnjići mora pod naletima brodskih motora predugo su jedra rasparana razbijene su bačve ruma zazivam sivu magiju da me pretvori u kip podari mi blagost ludosti da svijetom koračam kao čuđenje pod zvjezdama *** u meni oluja čupa drvo života povijaju se grane godina svaki list koji istruli jedna je uspomena *** na slici je goli motiv prazna ulica možda je jutro možda suton *** razmišljam ali to ne znači da shvaćam *** jutros se sunce valjalo nebom i zrake su padale oko nas kao mrvice suhog kruha kao razborite riječi mudrog govornika koji pokretom ruke zaludi masu *** znam da su nasuprot nas daljine uokvirena prostranstva našim slutnjama samo privid onogašto jesmo samo strah onoga što želimo pronađi svoje nebo i iz želudca iščupaj vatru sagradi čudnovate piramide razmijeni energiju sa svemirom
5.
kao ja i ti 04:57
6.
mrtvi leptiri probodeni malim iglama uredno su označeni i posloženi u staklenim kutijama njihov krik ostao je zarobljen u limbu negdje između poezije i šamanskog plesa
7.
zaronimo u mjesečinu nosili smo haljine i bili tako muževni u svojoj ženstvenosti u našim umovima tinja revolucija da li je došao trenutak da napustim svoje drugove da da da da krenuo sam i više ih nikada nisam vidio postoji san koji nikada neće biti proživljen postoji stvarnost krhka kao mitska ptica koja nosi vatrena jaja a. rimbaud je rekao "znamo kako se davati cijelim bićem svakodnevno" kada pišem nemam grižnju savijest grčim se i izvijam sa mačem u ruci komadajući svoju dušu ogroman poput vulkana skrušen kao tibetanski monah što posti
8.
postati nevidljiv biti kao oni sjaj mrtve zvijezde na horizontu u glavi mi tutnji tisuću oluja neonska reklama nad šoping centrom ili antička tragedija adaptirana za 21.stoljeće zagrizi jabuku ispljuni zub mrtvu ribu baci u wc školjku optička varka reci mi što vidiš ljudsko tijelo ili slikarsko platno Boga kako stvara svijet ili umjetnika što u grču naleta iznenadne inspiracije miješa boje ja sam mahnita životinja koju žrtvuju
9.
čekamo jutro osluškujemo iznenadne šumove glumac je zaboravio tekst i publika se smijala nebo se ukrasilo zvijezdama kao da ide na bal solist u orkestru je popio malo previše i sad svira kao na seoskoj zabavi zaboravio sam što sam ti htio reći ali siguran sam da je bilo nešto jako važno nešto o tome kako ćemo promjeniti svijet ili da izvadiš meso iz leda za sutrašnji ručak
10.
zvone zvona tišina daljina horizont grad spava slutnja ocean el dorado tko to oplakuje tjeskobu svijeta majka što na grudi stišće tek rođeno dijete na stupu srama sva izmasakrirana stoljeća svojim Bogovima prinosimo žrtve kao darove jutro putovanja bezazlena laž u ritmu tvog koraka skriva se strah
11.
dosegnu li sjene ikada daljine kojima se hranimo ili su tu da razdvoje umjetnika od stvoritelja izdišemo uzalud upotrebljenu snagu mentalno sjebani i nespremni da se suočimo sa olujom u čaši prodali smo maštu za blagostanje srednje klase i sada isto radimo sa našom djecom tjerajući ih da odrastu brže nego što treba umjetnost je posljednje utočište nadgrobni spomenik za snove koje smo predali bez borbe

credits

released September 30, 2013

license

tags

about

Roberto Vodanović Čopor Croatia

contact / help

Contact Roberto Vodanović Čopor

Streaming and
Download help

Report this album or account

If you like Roberto Vodanović Čopor, you may also like: