lyrics
Zvuk zvona
u ranim jutarnjim satima
izlazim van
dok ljudi još spavaju
nestali su
glasovi što noću šapću
ostatke večere
na ulici dajem mačkama
nebih trebao
biti toliko tužan
pojesti ću doručak
piti kavu i pušiti cigarete
veliki kotač
okreće se u magli misli
dlakavi pauk
ulovio je nešto sa krilima
Ove zgrade
su nadgrobni spomeneici
glasovi pokojnika
oplakuju svoje živote
ja ulazim u sve te grobove
i tražim knjige
koje još nisu napisane
Toliko sam puta
u jesen odlazio iz grada
i vjetar me
raznosio ulicama
sve do neba
opet skidam cipele
jer krvava stopala ostavljaju tragove
kad stignem do rijeke
zauvjek ću nestati
Previše sam pijan
da brinem o svojim strahovima
Boga sam čekao
skoro četrdeset godina
svijet se trese
i živi dok mi umiremo
vidjet ću te opet
ja mogu čekati
Postoji razlika
u očima je lice dijeteta
reci zbogom
čovjeku sa šeširom
oboje znamo
da je samoća zarazna
pa ipak tražimo način
da ostanemo zajedno
dan za danom prolazi
uvjek nešto donosi
ponekad nešto ostane
većina nam iz ruku isklizne
credits
license